Upoznajte Guitar Art Media Tim

Predstavljamo vam Anđelu Petrovski, Danila Mijatovića, Nemanju Živkovića i Andriju Đokića!

Predstavljamo vam Anđelu Petrovski, Danila Mijatovića, Nemanju Živkovića i Andriju Đokića! Oni su media tim Guitar Art Festivala. Godinama unazad imate priliku da pratite njihov rad. Oni predano beleže u svom mediju umetnike i učesnike festivala. Oni snimaju koncerte koji su nasleđe Guitar Art Festivala.  Ovi umetnici svojim oštrim okom, ali i istinskim poznavanjem svih sfera festivala na najistinitiji način dokumentuju Guitar Art.

Upoznajte naš medija tim kroz intervju koji smo radili zajedno.

PS: Ukoliko ih sretnete na festivalu, zamolite ih za fotku! :) #GafMediaTim

KO SI TI?

A.Đ. - Moje ime je Andrija Djokic, i ja sam student filmske rezije i ljubitelj umetnosti.

A.P. - Ja sam Anđela Petrovski, fotograf iz Beograda. Volim da kroz fotografiju istaknem sitne a dragocene trenutke u životu, na koje ljudi često zaborave da obrate pažnju.

D.M. -  Danilo. Fotografisem, pravim kolaže, ponekad instalacije. Ispirišu me muzika, film i medjuljudski odnosi. 

N.Ž. - Nemanja Živković. Završio osnovne i master studije na Fakultetu primenjenih umetnosti, u Beogradu, na odseku fotografija. Intenzivno se bavim studijskom fotografijom od 2012. godine, sarađivao sam sa poznatim muzičarima, glumcima, balerinama…

KADA STE ZAPOČEĆI SARADNJU SA GUITAR ART FESTIVALOM?

A.Đ. - Tokom studija, kada mi se ukazala prilika da budem deo ekpe festivala koji godinama pratim.

A.P. - Sa Guitar Art Festivalom sam počela da sarađujem 2014. Godine, na svojoj trećoj godini fakulteta. Javila sam se na poziv za fotografe, a taj put je doveo do prijateljstava I mnogih zanimljivih poznanstava do sada.

D.M. - Počeli smo da saradjujemo 2015. godine. Do tada se nisam upustao u fotografisanje ozbiljnih koncerata klasicnih instrumenata. Bilo je apsolutno sveobuhvatno iskustvo. Ne samo u fotografisanju već i u samom uživanju u muzici. Ulazio sam u nekakv prostor u kom je bilo moguce kreativno dopunjavanje, iz kog sam dobijao mnogo više nego što sam mogao da pretpostavim. 

N.Ž. - Sa Guitar Art Festivalom sam započeo saradnju 2013. godine, fotografisajući profesore gitare i dobitnike nagrada na festivalu.

KOJI KONCERT / SNIMANJE IZDAVAJATE?

A.Đ. - Proslogodisnji nastup Tonija Emanuela, ne samo zbog toga sto je muzika inspirativna, no i zato sto je iskustvo snimanja bilo podjednako izazovno i uzbudljivo.

A.P. - Alfonso Linares Flamenko Sextet. Mnogo je koncerata koji su ostavili velike utiske, ali što se muzike tiče, ovaj flamenko sekstet je bio nestvaran kao mešavina filmske muzike sa flamenkom. Taj koncert I još mnogo drugih su bili izazov kao momenat kad počnem da spuštam fotoaparat, ne bih li što vise čula I videla.

D.M. - Koncert indijskog tria(Pandit Vishwa Mohan Bhatt), instrumentalne eksperimentalne muzike je imao najsnažniji utisak. Muzika je mantrički inspirisala i uvlačila svakog ko je bio u sali. Ljudi su aktivno učestvovali u stvaranju trenutka. Osećao sam zajedništvo. Tu sam prvi put čuo instrument koji je on sam napravio. Imao je čak 14 žica. 

Drugačiji je dojam o nekom koncertu kada se ima zaduženje. Nije moguće apsolutno prepustiti se muzici. Baš iz tog razloga pominjem ovaj koncert. 

Vrvelo je od energije. Umetnik je, i nas iza scene, potpuno osvojio i zaista odveo u sferu beskrajnog mira.

N.Ž. - Fotografisanje koje bih izdvojio je studijski set za knjigu GAF, gde su bili razni profesori gitare. Snimanje je trajalo oko 8 sati, energija je bila odlična i mislim da su svi na kraju dana imali jedno zanimljivo i korisno iskustvo. 

ŠTA JE KONCERTNA FOTOGRAFIJA / VIDEO, ŠTA SVE ONA MOŽE DA PREDSTAVI?

A.Đ. - Osim sto kratki video prenosi iskustvo koncerta široj publici, smatram da ova forma moze da, kroz filmski izraz i estetizaciju, doda muzickim nastupima novu estetsku dimenziju. 

A.P. - Kada su me pitali čime bih se bavila, ako ne mogu fotografijom, rekla sam da bi to bila muzika. Prvi put sam došla na GAF iz tog razloga. Od muzike su me odavno razdvojili izbori koje sam pravila, ali je ovo bio način da ponovo spojim stvari koje me najviše ispunjavaju. Tako da koncertna fotografija za mene, kao fotografa I pomalo poznavaoca muzike I gitare, je nešto što može da predstavi tačan momenat I emociju koju umem da prepoznam kod muzičara. Sa tehničke strane, koncertna fotografija ima mnogo ograničenja I pravila, pogotovo kada je klasična muzika u pitanju. Ne uznemiravati umetnika I publiku a uhvatiti momenat.Najlepše mi je kad se setim kako sam bila nesigurna i uplašena na prvom festivalu, a kako sigurno tome pristupam danas.

D.M. - Mogu reći da je to privilegija. Pogotovo jer je muzika živa stvar. Energija se lančano prenosi. 

Sve se promeni u trenutku. Osluškivanje i posmatranje, ne samo umetnika na sceni, već i samih reakcija publike. 

N.Ž. - Koncertna fotografija je jedno “ninja” iskustvo, gde treba biti tih obazriv i nevidljiv, a opet biti tamo gde treba, uhvatiti emocije što muzičara što posmatrača i predstaviti koncert na najbolji način.

BUDUĆI PROJEKTI?

A.Đ. - Planiram da nastavim sa radom na mojim kratkometraznim filmovima, muzickim spotovima i promo-video sadrzajima za brojne kulturno-umetnicke dogadjaje.

A.P. - Trenutno radim na svom najbitnijem projektu do sada, a to je fotografski blog/magazin koji sam osnovala, Balkanium. Pored toga imam u planu projekte I saradnje, kao I izložbe iz nekih svojih intimnijih I porodičnih priča, na kojima radim sve vreme, a mislim da dolazi momenat I da ih podelim sa drugima.

D.M. - Sad sam u teorijskoj fazinistraživanja za budući projekat. Pokušavam da dodjem do što više simboličkih i religijskih aspekata. Hteo bih da tabu akta, tj. Svlačenja/sloboda/strah/sramota/infalntilnost, sa jedne strane, povežem sa religijskim dogmama. 

N.Ž. - Fotografska edukacija su buduci projetki, kako je biti u ulozi profesora. Učiti ljude šta je fotografija, preneti im znanje, iskustvo i osposobiti ih za neka dalja eksperimentisanja u fotografiji.