ARHIVA

Guitar Visual Art

15 - 20. avgust 2018. Galerija SueRyder, Trg Belavista (Stari grad). VRIJEME DRVEĆA, Izabela Matoš

“Vrijeme drveća” je instalacija  koju izvodi vizuelna umetnica Izabela Matoš, rezultat je dijaloga sa italijanskim gitaristom Pijetrom Baldonijem. Kao odgvoro na muzičke improvizacije, kroz autentičan proces vezenja stvorena je jedinstvena izložba.
Muzika je neizbježna, podsjeda na rađanje, razvoj i rast i uz nju drvo oživljava. Ritam muzike i ritam tekstilnih niti, dok prolaze kroz čipku, su nerazdvojivi i stavarju lančanu reakciju emocija, melanholiju i preplitanja duša.

Izabela Matoš vođena poezijom Miroslava Antida upustila se u novu igru, u imitiranje drveća u umetnickom performansu. Ona kroz repeticiju svojih poteza, samo stvaranje pretvara u vrstu meditacije.  Provlačenjem niti stvaraju se apstrakne i jasno definisane površine. Niti koje umetnica koristi u svom performansu su sakupljeni delovi odbačene garderobe bliskih ljudi, što svijesno dovodi do zajedništva. Umetnica navodi da je tekstil kao naša druga koža, od koje smo postali neodvojivi. Tokom umetničkog procesa njen goblen prelazi u volumen - s jedne strane u vidljivo drvo, a sa druge gest i linija prikazuju unutrašnje tjelo drveta i šume. Tehnika veza koja se koristi u performansu predstavlja i neki ženstveni ritual u koji su utkane emocije, istorija, iščekivanja.

Izabela Matoš je likovna umjetnica iz Herceg Novog, sa poetskim vrlo izraženom ličnom vizijom. Diplomirala je na Visokoj školi likovnih i primenjenih umetnosti u Beogradu. Izlaže na mnogim grupnim i samostalnim izložbama te koordinira razne likovne radionice za djecu i odrasle. Sarađivala je sa Hercegnovskim pozorištem, KotorArt-om, NVO Expeditio, Sinestezija festivalom, dok je aktuelni član NVO Avenir-a zatim internacionalne trupe imerzivnog pozorišta Tempo Exerience i pozorišne trupe za djecu Cie Al et les Astrolobi. Profesor je u školi modnog dizajna Chardon Savard (Nantes, Francuska).
Član je Udruženja Umjetnika Francuske. Živi i stvara u Saint Nazaire-u (Francuska).

Izražava se raznim likovnimi primjenjenim tehnikama : crtež, grafika, slikarstvo, vez, kostim i kroz svoju umjetnost igra, reciklira, crta, sječe. Nasuprot sveprisutnoj težnji ka analizi u savremenoj umjetnosti Izabela nomadskim duhom željnim širine oplemenjuje realnosti poziva na estetsko iskustvo. Manuelnom vještinom i tehnikom uvodi nas u prirodu, organsko, Meditera. 

Kroz život putuje kao vizuelna umjetnica. Zanimaju je knjige kao umjetnički objekti kao i konci i tekstilne forme. Njena djela su obučeni i naseljeni prostori što nam pokazuje slikama, volumenima, gestovima, riječima. Vodi nas u prirodu u ženstvenost, u intimne prostore. Njena je estetika jednostavna, nježna i snažna.